Održana konferencija “Prava žrtve – osiguranje mjera zaštite”

U petak, 20. rujna 2019. održana je konferencija „Prava žrtve – osiguranje mjera zaštite“ povodom obilježavanja šeste godine rada Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116 006, koji je otvoren 16. srpnja 2013. godine te trinaeste godišnjice osnivanja Udruge za podršku žrtvama i svjedocima. Konferencija je poslužila kao prilika za povezivanje predstavnika institucija i organizacija civilnog društva koje su uključene u rad sa žrtvama kaznenih djela i prekršaja. Cilj konferencije bio je dozvoliti svim sudionicima osvrt na praksu u odnosu na aktualni pravni okvir osiguranja mjera zaštite žrtava te pružanja podrške žrtvama i svjedocima u Republici Hrvatskoj.

Na samom početku predstavnicima se obratila pomoćnica ministra pravosuđa Vedrana Šimundža Nikolić koja je u pozdravnom govoru istaknula da je potrebno osigurati primjenu prava žrtava kaznenih djela u praksi, što se može ostvariti pravovremenim informiranjem žrtava o njihovim pravima, međusobnom suradnjom nadležnih tijela i službi, adekvatnom izobrazbom svih stručnjaka koji dolaze u kontakt sa žrtvama i njihovom senzibilizacijom za pitanja, probleme i situacije s kojima se nose žrtve, kao i adekvatnim informiranjem o službama za podršku koje su na raspolaganju žrtvama. Pomoćnica je spomenula i pregovore koji se vode s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Udrugom za osnaživanje postojeće 116 006 linije te proširenje djelokruga.
Miren Špek, izvršni direktor Udruge te Maja Štahan, koordinatorica Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja 116 006 predstavili su dosadašnja dostignuća Udruge, rad svih postojećih programa te su istaknuli izazove s kojima se susreću u radu.

U prvom dijelu konferencije Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji iz Ravnateljstva policije prisutnima je predstavila načine na koje policijski službenici mogu zaštititi žrtvu i statističke podatke te je ukazala na porast nasilja u obitelji i smanjenje procesuiranja nasilja u obitelji kao prekršaja. Instituti koje policijski službenici koriste u pružanju zaštite razlikuju se u kaznenom i prekršajnom postupku. U kaznenom postupku to su mjere opreza koje izriču državno odvjetništvo ili sudac istrage, a policijski službenici ih provode i provjeravaju njihovo provođenje. Najčešće izrečene mjere su zabrana približavanja i uznemiravanja. U prekršajnom postupku policijski službenici imaju pravo prema Prekršajnom zakonu odrediti neku od mjera opreza koje imaju ograničeno trajanje, a kojima je svrha neposredna zaštita žrtve nakon počinjenja djela te mogu predlagati zaštitne mjere koje potom izriču prekršajni suci. Istaknula je i važnost međuresorne suradnje u pružanju podrške žrtvama. Ukazala je na težinu prosudbe u odnosu na želju žrtve te na potrebu promocije instituta osobe pod povjerenja, čime se, također, smanjuje gubitak povjerenja žrtve u institucije.

Natalija Slavica, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu ukazala je kako državno odvjetništvo ima kontakt s žrtvom u smislu informiranja na svoja prava. Pozdravila je proces implementacije Direktive 2012/29/EU o pravima žrtava te standardizaciju rada. Predstavila je prisutnima načine koje državno odvjetništvo ima na raspolaganju kako bi se zaštitile žrtve u postupku, s naglaskom na mjere opreza. Također je predstavila institut pojedinačne procjene te prednosti audio-video način ispitivanja žrtve.

Jedno od prava koje pripada žrtvama u kaznenom postupku je i pravo da na zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite. Nadležno tijelo za obavještavanje žrtve je Služba za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa, čija je predstavnica Maida Pamuković objasnila na koji način se takve obavijesti daju i kako se odvija postupak. Gđa Pamuković je objasnila da je Služba zadužena i za obavještavanje žrtava o izlasku počinitelja na zatvorske pogodnosti, poput izlaska na vikend, godišnjeg odmora. Važno je naglasiti da se prije donošenja odluke o takvim pogodnostima kontaktira žrtva te se traži njezino mišljenje, ali prikuplja se mišljenje i drugih institucija. Naglasila je i pružanje emocionalne podrške prilikom kontaktiranja žrtava te ukazala na nedostatak specijaliziranih organizacija koje bi pružale podršku žrtvama prometnih nesreća.

Ispred Odjela za podršku žrtvama i svjedocima Županijskog suda u Vukovaru, prisustvovala je Branka Lučić koja je podijelila svoja iskustva u provođenju pojedinačne procjene žrtve i ispitivanja žrtve putem audio video uređaja. Istaknula je da u Vukovarsko-srijemskoj županiji postoji odlična suradnja između pravosudnih tijela te da i državno odvjetništvo i suci traže od Odjela da provode postupak pojedinačne procjene potreba. Naglasila je prednost manje sredine, zbog učinkovitijeg tj. bržeg pružanja podrške. Što se tiče korištenja audio video uređaja kod ispitivanja žrtava, istaknula je da je vidljiv napredak koji je ostvaren u korištenju ovog prava, ali da još uvijek odluka ovisi o diskrecijskoj ocjeni pojedinog suca, na čemu bi trebalo poraditi. Naglasila je vidljiv jasan pomak u razvoju sustava podrške, posljednjih desetak godina, no potrebu jačanja kapaciteta i izmjene tj. prilagodbu pojedinih zakona.

Sandra Turkanović iz Ženske grupe Korak Karlovac je predstavila svoja iskustva u radu sa žrtvama, a posebno iskustvo rada kao osobe od povjerenja. Istaknula je da iako sve žrtve imaju pravo na pratnju osoba od povjerenja u svim fazama kaznenog/prekršajnog postupka, još uvijek ne postoji ujednačena praksa. Dok većina institucija dopušta pratnju osobe od povjerenja, još uvijek postoje one koje ne dopuštaju žrtvi da konzumira svoje pravo, iako su pogodnosti višestruke, a između ostalog smanjuje se stres i nervoza kod žrtve, dobiva se vjerodostojniji iskaz, a žrtva se osjeća sigurnije. Ukazala je na potrebu senzibiliziranog pristupa svih tijela u sustavu podrške, jačanje kapacitet i međusektorsku suradnju, te nastavak programa Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela i prekršaja nasilja. Potrebu češće konzumacije audio-video načina ispitivanja žrtve.

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić je s prisutnima podijelila vlastita iskustva stečena kroz ulogu opunomoćenice žrtve. Istaknula je kako sustav podrške žrtvama i svjedocima još uvijek ima mnogo nedostataka na kojima treba raditi, ali je svakako vidljiv napredak. U svom izlaganju najviše se fokusirala na važnost korištenja audio video uređaja kod ispitivanja žrtve. Gđa Bezbradica Jelavić smatra da se on još uvijek ne koristi koliko bi trebao, s obzirom da njegovo korištenje prevenira sekundarnu viktimizaciju žrtve. Poseban naglasak stavila je na poteškoće kada su prebivalište i privremeno boravište žrtve različiti, a ista mora biti ispitana. Također je izrazila nezadovoljstvo što korištenje ovog instituta uvelike ovisi o senzibiliziranosti sudaca te što se žrtva višestruko ispituje, iako je dala jasan iskaz putem audio video uređaja. Predstavila je probleme u građanskim parnicama kada je riječ o pravima žrtve jer nema te podrške i zaštite kao i kaznenom postupku.

Željka Barić, ravnateljica Doma za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji “Duga – Zagreb” predstavila je ulogu skloništa u osiguranju zaštite žrtava obiteljskog nasilja. Informirala je prisutne o načinu na koji žrtve mogu doći u sklonište, kako i na koji stručnjaci rade sa žrtvama u skloništu te koje sve načine koriste kako bi se žrtve i njihova djeca zaštitile od nasilnika. Anamaria Drožđan-Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe govorila je o psihološkom aspektu žrtve te utjecaju mjera zaštite na žrtve. Osvrnula se i na rezultate koji su postignuti u programu „Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“. Govorila je o potrebi primjene instituta pojedinačne procjene, osobe od povjerenja, te utjecaju traume na iskaz žrtve. Također je ukazala kako je ista podrška potrebna što prije, u fazi podnošenja kaznene prijave, kako je potrebna logistička podrška žrtvi, te o očekivanjima žrtve za vrijeme kaznenog postupka. Na kraju je Ivana Eterović iz Hrvatskog pravnog centra predstavila rezultate kvalitativnog istraživanja na uzoru žrtava nasilja koje je provedeno u sklopu projekta „Unapređenje sustava podrške iz perspektive žrtava kaznenih djela –Vicatis“ te web stranicu koja je izrađena u svrhu jednostavnijeg informiranja žrtava i svjedoka kaznenih djela.

Prije dvije godine transponiranjem odredaba Direktive o EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela u hrvatski kaznenopravni sustav, položaj žrtava se uvelike promijenio. Uvedena su neka nova prava poput pojedinačne procjene i osobe od povjerenja kojima je cilj da žrtve što lakše prođu kroz kazneni postupak, no još uvijek nisu postignuti standardi podrške i zaštite, a pravosudne institucije i dalje nisu u dovoljnoj mjeri pripremljene za potpunu implementaciju Direktive. Iako su prošle dvije godine od implementacije Direktive još uvijek se sve žrtve ne mogu u procesnim radnjama uz sebe imati osobu od povjerenja, već konzumiranje ovog prava ovisi o diskrecijskoj ocjeni pravosudnog djelatnika. Iako je određeno da je dužnost policijskih službenika, državnog odvjetništva i sudova provođenje pojedinačne procjene potreba, ovaj institut se još uvijek ne provodi u mjeri u kojoj bi trebao. Jedno od pravo koje žrtva prema Zakonu o kaznenom postupku ima je i zaštita od zastrašivanja i odmazde, ali mjere opreza i zaštitne mjere ne osiguravaju potreban stupanj zaštite, jer u konačnici ne provjerava se u dovoljnoj mjeri, pridržava li se okrivljenik izrečene mjere, već su žrtve prepuštene same sebi. Nadalje, žrtve mogu tražiti da budu obaviještene o izlasku okrivljenika iz istražnog zatvora, ali nije jasno određeno koje tijelo je dužno o izlasku obavještavati žrtvu.

Iako je napredak u sustavu podrške žrtvama i svjedocima neosporiv, potrebno je u sljedećim godinama osigurati još bolji položaj žrtve u kaznenom postupku. Potrebno je jače povezivanje i uključivanje organizacija civilnog društva u sustav podrške te jačanje međusektorske suradnje.

Miren Špek,
Maja Štahan