Nakon doživljavanja kaznenog ili prekršajnog djela, mogu se pojaviti različite posljedice, bez obzira na to je li djelo prijavljeno. Vidljive posljedice uključuju gubitak imovine, tjelesne ozljede i sudjelovanje u postupku, dok emocionalne i psihološke posljedice, poput traume, straha i osjećaja krivnje, mogu zahtijevati više vremena za prevladavanje.
Normalno je osjećati se zbunjeno, uplašeno, ljutito ili tužno. Neki ljudi osjećaju krivnju, bezvrijednost ili izolaciju, a drugi mogu imati poteškoća sa spavanjem, koncentracijom ili odnosima. Važno je zapamtiti da su sve ove reakcije normalne i da niste sami. Svaka osoba doživljava traumatično iskustvo drugačije, a oporavak varira od osobe do osobe.
Bitno je znati da žrtva nikada nije kriva za ono što joj se dogodilo. Odgovornost za kazneno ili prekršajno djelo uvijek leži na počinitelju.
Svatko reagira drugačije tijekom traumatičnog događaja, a svaka reakcija je prirodna jer je usmjerena na zaštitu. Propitivanje kako se moglo postupiti je normalno, ali važno je osvijestiti da žrtva nije odgovorna za počinjenje štetnog događaja. Na traumatski događaj prepoznata su moguća osnovna četiri načina reagiranja (prikazana na slici): borba, bijeg, zamrznutost i bespomoćnost.
Reakcije poput nesanice, ubrzanog disanja, poteškoća sa spavanjem i promjena u emocijama su česte, osobito nakon kaznenih djela koja uključuju nasilje, seksualno zlostavljanje ili prijetnje. Svaka osoba reagira na svoj način, a izostanak reakcije odmah nakon događaja ne znači da nešto nije u redu. Emocionalne i psihološke reakcije mogu se pojaviti kasnije, pa je važno da žrtva ne osuđuje sebe zbog tuđih očekivanja. Oporavak je moguć, iako može biti spor i postupan.
Ponekad emocije i reakcije mogu biti preteške za samostalno nošenje. Iako društvo često ima kriva očekivanja o traženju stručne pomoći, psihološka, psihijatrijska ili druga podrška može olakšati suočavanje s teškim situacijama. Svatko može doći u situaciju s kojom se ne može sam nositi, a stručna pomoć pomaže nam razumjeti i nositi se s onim što proživljavamo.
Predrasude poput one da “samo ludi idu psiholozima” ometaju oporavak. Važno je znati da je potpuno u redu potražiti stručnu pomoć. Savjetovanje ili psihoterapija mogu pomoći u nošenju s emocijama koje narušavaju svakodnevicu. Traženje stručne pomoći nije znak slabosti, već znak hrabrosti i želje za oporavkom.
Stručnjaci koji pružaju pomoć i podršku su dostupni tijekom procesa oporavka. Žrtva se može anonimno obratiti Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja na broj 116 006, koji je dostupan 24 sata dnevno. Također, pomoć je dostupna preko doktora opće prakse, koji može izdati uputnicu za stručnu pomoć poput psihologa ili psihijatra. Brojne organizacije civilnog društva također nude specijaliziranu psihološku podršku.
